Skip to content

Obaveštavanje potrošača

Privrednik, 1939, Beograd

Celokupni živi sustav ekonomije deli se u dva glavna elementa. S jedne strane su proizvodjači od kojih ekonomska dobra potiču i koji ih iznose i nude radi potrošnje. A s druge strane su potrošači, kojima su dotična ekonomska dobra potrebna i oni ih traže i nabavljaju kod proizvođača ili njihovih posrednika u ekonomiji

Istina je da proizvodjački interesi traže što veću cenu, a potrošači se trude da do potrebne im robe dođu što jeftinije. Ali to je samo prividna protivnost. Jer oba ta činioca, i proizvođači i potrošači, upućeni su jedni na druge. Oni se uzajamno nadopunjuju, traže se i tako u isto vreme obe poslovne stranke nalaze svog računa. Jedni prodajući, a drugi kupujići, oni kao poslovni prijatelji podmiruju jedni drugima potrebe ni na taj način prave poslove. Kupac pri kupovanju čak i cenkajući se i prividno kudeći robu samo “tvrdi pazar”

Prodavac se mora na mnogo načina dovijati, da kupčevu pažnju skrene na sebe i na svoju robu i da ga navede da se on baš kod njega snabdeva.

Obaveštenje potrošača o robi i njenom kvalitetu, o cenama i o drugim uslovima nabavljanja, spada u oblast reklame, koja se danas razvila u pravu umetnost.

Takmaci iste struke stalno se bore o što vidnije mesto pod suncem. Kod okretnog privrednika sem izloga, u službi poslovne reklame stavljena je i sama njegova ličnost i svaka njegova reč i postupak. Reklamiraju ga i njegovi pomoćnici, a ne zanemaruje se ni štampa, ni druga moderna reklamna sredstva.

Svojom osobom i pomoću ćlanova svoje porodice dobar privrednik održava društvene veze sa onim krugom ljudi na koje računa kao svoje poslovne prijatelje. Posećuje one priredbe, gde će i on biti zapažen, odnosno gde bi se njegovo odsustvo primetilo i kao zlo zapamtilo. Čak i kod davanja dobrovoljnih priloga poslovni ljudi moraju paziti da odbijajući molioce, ne bi time odbili i neku mušteriju, ili pak uvredili čitav jedan red mušterija iz toga društvenog kruga. Zatraži li neko od njegovih poznanika ili od poslovnih prijatelja uslugu, da ih na izvestan način reklamira, na primer, da njihov plakat stavi u izlog, on će pored ličnih momenata imati u vidu i svoje čisto privredne interese, pa će paziti da time ne uvredi drugog svog poslovnog prijatelja od iste struke, ili će idući put sličnu uslugu on ponuditi i tome drugom interesentu, te će na taj način obavezati obojicu.

Razna sredstva za reklamu danas, takoreći, sama se nude. Tu su novine i kalendari sa oglasima, plakate i letci koji se rasturaju prolaznicima ili se lepe na prometnim mestima, tu su svetlosne reklame u mraku, tu su velike table sa štampanim tekstom i sa ilustracijama koje najmljeni nosači prenose kroz varoš, tu su oglasi u bioskopima, tu su razne prilike kad prodavac sitnim poklonima u robi skrece u širem krugu potrošača pažnju na svoju radnju. Ima još mnogo drugih načina da se radnja reklamira, ali pored toga i takvog rada paziti valja i na rad konkurencije, pa prema njenim potezima izvoditi i svoje poteze.

Pravilo je da konkurencija i reklama ostanu u garanciji solidnosti. Nesolidna konkurencija zabranjena je i kažnjava se po Zakonu, ali i sama nesolidnost je nož sa dve oštrice pa može da poseče baš onog koji se njome služi, jer ako mušterije tu nesolidnost osete i primete, mogu da se zgade na taj postupak pa da se samo zbog toga izostanu iz radnje.

Najbolja reklama uzražena je u nemačkoj izreci: “Die Vaare sprecht” t.j. roba govori. Kvalitet i cena robe su najbolja reklama.

Nesolidna konkurencija zabranjena je i kažnjava se po Zakonu.

Kvalitet i cena robe su najbolja reklama.